The Reason Why Vol. 1 Goran Kajfeš

April 24, 2014

Ravno Do Dna

http://www.ravnododna.com/goran-kajfes-subtropic-arkestra-the-reason-why-vol-1-oplemenjeni-imaginari

S drugim albumom Subtropic Arkestre 'The Reason Why, Vol 1' švedsko-hrvatski truba?, skladatelj i aranžer Goran Kajfeš nastavlja svoj eklekti?ki skladateljski put podsje?aju?i nas ovaj put na svoje uzore me?u turskim, švedskim i nigerijskim predšasnicima. Kao višestruki dobitnik nordijske glazbene nagrade, ?ak u konkurenciji s Björk i Lykke Li, jedan od najtraženijih glazbenika u Švedskoj i skandinavskim zemljama, za drugu je rutu svoj 20-ero?lani orkestar preina?io u komorni ansambl od deset ?lanova posade. Iz Kajfešove diskografije pamtimo grupu Oddjob, karate-kraut-jazz bend iz 2010. godine, ?iji je album „Clint“ bio nadahnut dionicama glazbe Ennija Morriconea i Lala Schifrina. Za njim je uslijedio debut Subtropic Arkestra, dupli CD „X/Y“; prvi prepun aluzija na Dona Cherryja, a drugi i na Clusterove ambijentale… Prva je asocijacija na novi album japanski Shibusa Shirazu orkestar, iako bez one teatralnosti, koja ?esto odvla?i pažnju od same glazbe. Za neobi?an hibrid Sun Ra Arkestra orkestracija i orguljaškog groovea progi?a iz Soft Machine, Kajfešu je poslužila ve? uvodna skladba „Yakar Inceden Inceden“, ina?e kamen-temeljac turskog psihodeli?nog rocka Edipa Akbaryama kojeg je sam lider posolio furioznim solom trube u kontra-ritmu pred kraj pjesme. Retro-rock Tame Impale, tako?er se našao na meniju ove reprezentacije obrada i to skladba „Desire Be, Desire Go“. Riffovi gitare provu?eni kroz pedale koje povezujemo s erom psihodelije, sustavni su lajtmotiv ovog albuma, tako da nijedan fan Secret Chiefsa 3 ne bi trebao ostati zakinut. Iako, sama je skladba obilježena velikim saksofonskim solom Pera Ruskträska Johanssona, baš kao što je završnu, „Karinu“, aranžiranu u duhu afro-beata, posolio Johannes Kullhammer; ina?e autor ne baš reprezentativnog diska za izdava?a Clean Feed. Tu je i glazba švedskog prog-ethno-jazz-rock sastava Archimedes Badkar, zatim i samih Soft Machine. Albumom prevladava glazba sedamdesetih iz rakursa pokreta nesvrstanih, nastaloj u petoljetci od 1968. godine nadalje, koja se može smatrati i njezinim klimaksom. Osim u slušateljsku prošlost samog Kajfeša, projekt seže u iskustvo preuzeto s izvorišta u kojem je sudjelovao i njegov otac, Davor Kajfeš. Taj eminentni pijanist hrvatskog jazza, ?lan je Zagreba?kog jazz kvarteta, jedinog ansambla iz Jugoslavije koji je imao ugovor sa stranom agencijskom ku?om, ujedno i šogor Johana Lewisa, osniva?a Modern Jazz Quartet. Osim samog Gorana Kajfeša na trubi, te spomenutih saksofonista, Johanssona i Kullhammara koji alterniraju na flautama, glazbenici koji su svojim rukama i nadahnutim aranžmanima iznijeli ovaj album, tu su i Jesper Nordenström na orguljama i ?embalu, Andreas Söderström na elektri?noj gitari, Johan Berthling na basu, Andreas Werliin i Lars Skoglund na bubnjevima i perkusijama, Mats Äleklint (kojeg pamtimo iz grupe „Angles“ Martina Küchena) na trombonu i Robert Östlund na Moogu i elektri?noj gitari. Iako album obrada, Kajfeš je njime opravdao svoju veliku reputaciju, predstavivši se iznova i kao džezerski rekreator, rafinman i interpret koji ?e znati udahnuti vlastite komentare kroz kolektivni rad ansambla. Isto tako, kao ambasador tradicije socijalne države koja je desetlje?ima pružala egzil raznoraznim bjelosvjetskim umjetnicima u drugoj je generaciji oplemenio doma?u diskografsku scenu senzibilitetom koji kroz samostvoreni imaginarij podsje?a i na vlastite korijene.